Riba se prema raspodjeli masti dijeli na plavu i bijelu. Plava riba pohranjuje masti u masnim stanicama po cijelom tijelu, a bijela u jetru i donekle trbušnu šupljinu. Udio masti u bijele ribe je nizak, posebice u mesu, gdje čini oko 1 posto, a plava riba obično sadrži 5 do 10 posto masti, a katkad i više od 10 posto. Plava riba dobila je takav naziv zbog srebrnkastih pruga na leđima i bokovima koje se odražavaju plavom bojom. Tipične su predstavnice skupine tuna, haringa, srdela, lokarde, skuša, šarun, papalina, inćun, girica, iglica, palamida i gof.
Kod nas lov na sitnu plavu ribu ima dugu tradiciju, stoljećima je ta riba bila najvažniji izvor zdrave prehrane lokalnom stanovništvu. Slane srdele i inćuni još uvijek su važan dio prehrane mediteranskog puka. Koliko su u Hrvatskoj sitne plave ribe kroz povijest bile važne dovoljno govori podatak da danas Palagruža pripada Republici Hrvatskoj upravo iz razloga što je tamo bilo bogato lovište srdele i inćuna, toliko bogato da su se Komižani nadmetali tko će prvi stići do tog otoka udaljenog 42 milje. No nije samo Komiža profitirala od sitne plave ribe, njihovi tadašnji upravitelji Hvarani izgradili su bogati grad upravo izvozom ove usoljene ribe u Italiju. Naša djeca tijekom školovanja moraju pročitati djela renesansnih autora sa tog otoka samo zato što su u 15. stoljeću imali dovoljno novaca od izvoza da su mogli ulagati u umjetnost.
Mala plava riba je i dalje najvažnija grana ribarstva u RH sa preko 80% udjela ukupnog ulova samo srdele i inćuna. Zbog toga se na plavu ribu u ministarstvu troši najviše resursa. Osim za konzumaciju ona je bitna i za održavanje još jedne važne industrije u Hrvatskoj a to je uzgoj tune jer se mala plava riba koristi kao hrana za tune.
