U svjetskim morima, pa tako i u Jadranu, postoje mnoge školjke, koje su sve redom ne samo jestive, nego i vazan izvor proteina te minerala kao što su jod i cink. Štoviše, joda i cinka u školjkama ima više nego u bilo kojoj drugoj hrani (više nego i u tradicionalno poznatim izvora ovih minerala, primjerice jajima, integralnim žitaricama, mesu i orasima). Važnost ovih minerala u našem je organizmu vrlo velika: jod je ključan za regulaciju rada štitne žlijezde a cink je bitan u proizvodnji inzulina, obnavljanju stanica, za imunološki sustav te vrlo povoljno utječe na plodnost kako žena tako i muškaraca. Dodamo li tome da svaka školjka ima drukčiji okus, poziv na uživanje u gastro čarima školjki trebao bi biti opravdan.
Školjke spadaju u mekušce, životinje koje nemaju unutarnji skelet, već samo vanjsku ljusturu koju same grade a koja služi kao štit i potporni organ. Rodoslovlje ovih životinja seže u pradavna vremena, u doba kambija ili čak prekambrija (vise od 600 milijuna godina unatrag).
Neke vrste mekušaca žive između granice plime i oseke, dok najveći broj vrsta živi na 10 – 20 metara dubine. Međutim, neke su znanstvene ekspedicije pronašle mekušce i na dubini od cak 10.000 metara. U koljenu mekušaca školjke su jedan od tri razreda (dok druga dva razreda čine puževi i glavonošci).
Sve su školjke vezane za vodenu sredinu, i sve su stanovnici dna (obale ili dubokog mora). Najveći dio vrsta živi polusjedilačkim životom, što znači da dugo vremena ostaju na jednom mjestu. Neke vrste se nitima vezuju za podlogu (primjerice dagnje), druge se zakopaju u mulj ili pijesak (i to uvijek na način da stražnji dio postavljaju koso prema gore), a treće čak imaju sposobnost bušenja čvrstih podloga (kamena, drveta i sl.). Neke se pak vrste mogu i kretati, a to čine pomoću mišićnog klinastog stopala koje strši iz školjke a pomoću kojega se naglo podignu i odbace na novo stanište.
Veličina školjki može znatno varirati, od samo 3mm do težine i preko 200 kg. Često su razdvojenog spola, rijetko dvospolci, a razmnožavaju se isključivo na spolni način, izbacivanjem jajašca u vodu.
Najznačajnija uloga školjki je u procesu samocišćenja mora. Školjke naime filtriraju vodu iz koje uzimaju plankton i detritus koji pada na dno, pa ga dovode do mineralizacije. U nekih vrsta parazita koji dospiju između plašta i ljuske obavije sloj sedefa, i tako nastaje biser.
