Obitelj loliginidae u Jadranu broji 4 vrste liganja. Vrsta koju tisuće brodova dnevno love je (loligo vulgaris), obična lignja, kalamar.

Obična lignja može narasti od 30 do 40 cm u duljinu ali prosječna joj je duljina oko 15 do 25 cm. Mužjaci su uglavnom veći od ženki i rastu brže.

Ima srazmjerno veliku glavu a na glavi joj se nalazi 8 krakova koji imaju po dva reda pipaka te 2 lovna kraka. Unutar glave po sredini se nalazi snažan kljun nalik kljunu papige, kojim drobi i usitnjava svoj plijen. Tijelo je vretenasto i duguljasto sa dvije bočne peraje.

Kao i kod svih mekušaca i nekih riba koža obične lignje je prekrivena brojnim kromatoforima koji imaju zadaću brze promjene boje tijela. Osim obrambene namjene, gdje se boja mijenja u svrhu kamuflaže, stanice kromatofora služe i za primitivni oblik komunikaciju između glavonošaca koja se pogotovo može uočiti za vrijeme parenja. Osnovne boje koje proizvodi su smeđkaste, crvene, dok su u mužjaka u prednjem dijelu plašta vidljive crne točkice ili crtice.

Po cijelom Jadranu je rasprostranjena do dubine od 400 m i zalazi u sve slojeve vode, najčešća je između 40 i 150 m dubine.

Lignjun nije muška inačica lignje! Lignjun ili totan je manji od lignje, ima više roze boje na sebi i ima manje mesa nego lignja. Jednako tako, lignjuni imaju peraju na samom dnu tijela, dok se lignjine protežu po gotovo čitavoj dužini tijela.  Osim toga, lignje imaju manju, to jest, kraću glavu od lignjuna.