Glavonošci su najrazvijeniji razred mekušaca (Mollusca). Žive isključivo u moru. Tijelo im je dvostrano simetrično i jasno podijeljeno na glavu i tijelo. Na prednjem su kraju glave usta, oko kojih se nalazi 8 (Octopoda), 10 (Decapoda) ili neodređen broj krakova s prianjaljkama.
Trup je obavijen vrećolikim plaštem, otvorenim na trbušnoj strani, kuda morska voda ulazi u plaštevu šupljinu. Ljuštura je u većine rudimentarna, a može biti vanjska ili unutrašnja. U mnogih se sačuvao samo rožnati streličasti listić (proostracum), koji podupire produljeno tijelo, a nalazi se ispod plašta. U sipa dolazi kao tzv. sipina kost, u liganja gladius, a ljuštura u ženke jedrilca nalik je na čamac. Stopalo, karakteristično za ostale mekušce, u glavonožaca je jako izmijenjeno. Iz njega se na trbušnoj strani razvio organ za kretanje u obliku lijevka i 2 produljena kraka oko usta. U koži se nalaze pigmentne stanice ili kromatofori, u kojima su pigmentna zrnca crne, crvene, žute ili sive boje. Širenjem i suzivanjem kromatofora glavonošci mogu vrlo brzo mijenjati boju. Mijenjanje je prilagođeno obojenosti dna, a ovisi o uzbuđenju u središnjem živčanom sustavu i u svezi je s vizualnim utiscima životinje. Živčani sustav glavonožaca doseže visoku složenost građe, pa su u tome iznad drugih mekušaca (puževa, školjkaša i dr.) i svih ostalih beskralježnjaka. Osobito su im dobro razvijeni osjetni organi. Oči su im razvijene bolje nego u bilo koje skupine beskralježnjaka i po građi su vrlo slične očima kralježnjaka. Usta leže u sredini vijenca krakova i vode u jako razvijeno mišićno ždrijelo. Sastavljena su od dviju oštrih rožnatih čeljusti, kojima probijaju rakov oklop, grizu i brane se.
Dubinske vrste kreću se po dnu krakovima tako da se prianjaljkama prihvaćaju za predmete. Optok krvi dobro im je razvijen, gotovo potpuno zatvoren, jer se, u većine, uz srce, vene i arterije nalaze i kapilare. Dišu škrgama. U zadnje crijevo uvire i vrećica s crnilom, što ga izlučuje posebna žlijezda. Glavonošci crnilo izbacuju u opasnosti pa se sakriju u zamućenoj vodi. U dubinskih glavonožaca ta se žlijezda razvila u organe za svijetljenje. Spolovi su razdvojeni.
Glavonošci su veliki grabežljivci. Plijen hvataju krakovima, kojima obaviju njegovo tijelo i prisišu se za nj prianjaljkama. Najmanji glavonošci dugi su nekoliko centimetara, a na velikim dubinama u oceanima nađu se i golemi, teški više od 1000 kg.
Glavonošci su omiljena hrana i lovina mnogih. Kao i njihovo meso, tinta glavonožaca, osobiti sipa i lignji, sadrži niz makro i mikro nutrijenata, vitamina.Tako 100 grama crnila sipe sadrži 16,78 grama proteina, 0,79 masti, 0,93 grama ugljikohidrata i ima energetsku vrijednost od 79 kcal. U crnilu su i proteini, lipidi, minerali, posebno željezo. Zato je najveća primjena crnila u gastronomiji, osobito u Japanu i na Mediteranu. Ponajprije kao prirodne boje hrane i začina koji jelu daje nevjerojatnu crnu boju i jedinstven okus mora. Koristi se za pripremu rizota, paella, špageta, umaka, crnog kruha, čak i sladoleda!
